bit će bolje

Šutjela sam cijelo djetinjstvo jer nisam imala kome reći, ne bi mi vjerovali. Tata je to radio dok nema mame, ali uvijek je rekao nemoj reći nikome, šutjela sam jer sam se bojala. Bilo je i provociranje u školi od strane jednog dečka, ali morala sam šutjeti.

Dogodilo mi se silovanje, prijavila sam, ali ispala sam luda.

Kad sam dobila svoje dijete rekla sam što mi je tata napravio.

Nitko mi nije vjerovao, rekli su ti si luda, ti si ovo, ti si ono.

OK prešla sam preko toga, ali zaboraviti nikad neću.

I dan danas trpim, mislila sam da je s drugim suprugom bolje, ali već godinama trpim. I od strane njegovih trpim psihičko zlostavljanje. Ali što, mora se šutjeti zbog djece.

Možda jednog dana bude bolje. Puno sam proplakala to sve što mi se dešavalo u životu, ali uvijek sam ispala da lažem, da sam luda.

A sestra je isto prošla kroz ‘to’ s tatom, ali ona je šutjela cijelo vrijeme, sve do prije 2 godine kada je ‘pukla’ i sad se bori s depresijom.

Teško je gledati u koje stanje ju je dovelo djetinjstvo.

Starija je, uvijek sam mislila ona je najjača, da nju ništa ne može slomiti.

Ali slomilo ju sve.

Ja se držim jer ja znam radi čega živim - radi djece.

Postala sam jača žena, iz nekih situacija izađem jača.