sama

U mom je životu bilo svega, da čovjek ne povjeruje. Reakcije drugih bile su da se nećemo baviti tuđim problemom. Praviti se da nitko ništa ne zna. Najjednostavnija odluka odraslih ljudi. Bila sam sama, ostavljena od disfunkcionalnih roditelja; otac alkoholičar, majka kojoj su djeca bila teret. Ostavljena sam kod tetka i tetke i ubrzo je počelo zlostavljanje: seksualno, fizičko i psihičko. Svi su znali sve, ali nitko se nije htio miješati ni sebe zamarati time jer ja nisam bila bitna. Ne znam ni sama što mi je pomoglo da ostanem živa; možda neka vjera, što je meni kao djetetu preostalo nego da se ubijem. Nisam se imala kome obratiti, tetak je govorio da mi nitko neće vjerovati, da će me proglasiti ludom i zatvoriti u ludnicu. Posljedice su takve da nikome ništa ne vjerujem, nepovjerenje prema ljudima, strah i saznanje da se iza predstavljene vanjštine krije njezina suprotnost, stvarnost dugogodišnjeg zlostavljanja u djetinjstvu u mom slučaju.

Nisam pametna što želim za sebe. Želim se roditi u normalnim uvjetima i živjeti ponovo. Usprkos groznom djetinjstvu i teškom zlostavljanju, izvukla sam se psihički i ja brinem o drugima, a ne oni o meni.

Rekla bih djeci i ženama koje trpe seksualno zlostavljanje i zlostavljanje u bilo kojem smislu da potraže pomoć.

Najviše se susrećemo s problemom nevjerovanja i okrivljavanja. Pročitajte nova anonimna svjedočanstva

U Ženskoj sobi, najviše se susrećemo s problemom nevjerovanja osobama koje su preživjele seksualno nasilje, što utječe na prijavljivanje i procesuiranje kaznenih djela. Kad žena preživi seksualno nasilje najčešće se događa da svi propituju na koje je sve načine rekla ‘ne’. Je li se branila, je li vikala, ali nitko se ne pita je li rekla ‘da’ i je li mogla reći ‘da’ slobodno, svjesno i bez straha od posljedice. Hvala vam što s nama dijelite svoja svjedočanstva.

Podijelite s nama vaša svjedočanstva

Napomena: Ako umjesto pseudonima u formular upišete svoje ime i prezime, vaši osobni podaci neće biti objavljeni niti dijeljeni.