vjerojatno sam nešto umislila
Znala sam da radi nešto što mame ne rade, ali svejedno sam joj dopuštala, ipak je to moja mama… Nikada nisam izgovorila na glas. Teško mi je i napisati jer možda nije znala da radi nešto čega se sramim. Svaku večer sam morala leći kao mala beba kojoj se mijenjaju pelene, a ona je gaćicama koje sam nosila taj dan brisala moju “kokicu" (tak je ona to zvala) da bude čista. Nekada bi deda, njezin tata, kad bi došao iz Njemačke gledao. Ali nisam ih mrzila, voljela sam ih. To je radila sve do mojeg 1. razreda, onda je prestala. Možda to nije ništa i pretjerujem, bilo je davno. To je samo nešto što sam ja prenapuhala u svojoj glavi.
U 7. razredu smo gledale neki film, na filmu su se ljubili, ona se okrenula prema meni i rekla hoćeš da te naučim kako se ljubi? Sjećam se da joj je dah imao miris cigareta pomiješan s mirisom njenog daha. Okrenula sam glavu jer sam bila jako povučeno dijete, s puno strahova, i više nikad nije napravila ništa slično, ali je znala biti jako vulgarna bez nekog povoda.
Seks mi nikada nije bio nešto što sam htjela, udala sam se nakon 4 mjeseca veze i rastala 7 godina kasnije jer ne mogu imati djecu (nisam ih niti htjela). Sve sam uvijek u životu radila da ugodim drugima, čuvala sam tajnu, tajne koje suprugu nisam mogla reći. On nije razumio zašto mi se seks gadi, bilo je valjda toliko očito. Ono što nikome nisam rekla do prije 2 godine se dogodilo na Krku kad sam imala 15 godina. Do tada nikada nisam imala dečka. Imponirali su mi krivi ljudi jer sam se u njihovom društvu osjećala manje nesigurnom u sebe. Dečko, tada stariji od mene 10 godina, omiljen u društvu, svi su ga smatrali "najvećim frajerom na otoku", je titrao oko mene. Znao je gdje živim, mislila sam da sam posebna zbog njega. Na moru sam bila sa starijom curom koja je izašla van, ja sam ostala doma. Vrata se nisu zaključavala. Nosila sam tamno plavu satensku negliže haljinicu totalno neprimjerenu djevojčici od 15 godina. Pokucao je, ja sam otvorila, nisam smjela, a opet nisam razmišljala, zato sam sama kriva za ono što se dogodilo.
Ne želim pisati detalje jer mi se gade, bio je grub i ljut, a ja sam se ukipila na podu, na tapisonu, ne znam jesam li i o čemu sam razmišljala. Kad je bio gotov zakopčao je traperice i rekao da mu skuham špagete. On je sjedio i gledao me, pojeo i otišao.
Ja sam se istuširala, izribala mrlju na tapisonu, tu haljinicu još uvijek imam u istoj vrećici u koju sam je tada stavila, ne znam zašto je već 30 godina nosim gdje god bi živjela. Nikome nisam pomislila reći, a tko bi mi i vjerovao - svi su vidjeli da sam se smijala njegovim pričama u centru grada, otvorila sam mu vrata. On koji je tada mogao biti s bilo kojom, da baš bi mi vjerovali.
Da je barem tu bio kraj, neeee, ucjenjivao me sljedećih 20-ak godina, plaćala sam mu da šuti. Iako smo suprug i ja imali pune bankovne kartice, primijetio je da sa računa fali i po 10 000 EUR. To su zadnji novci koje sam mu dala da ne ispriča moju sramotu pokojnom ocu, suprugu. Slao mi je slike mojih nećakinja i sestre na plaži. Opet bih platila da ih ne dira, užasno sam se bojala da ih ne takne.
Imala sam napadaje panike. Nakon razvoda sam bila psihički prazna, poništena. Suprug je bio manipulator, bolesno ljubomoran, zbog njegove ljubomore sam imala probleme na poslu. Opet sam se počela drogirati, kao i nakon onog što se dogodilo. Cijelo vrijeme smo bili na kokainu, ali ja sam opet počela sa svim, nisam birala. Imala sam 49 kg. Dobila sam otkaz, bivši suprug me na prevaru odveo u bolnicu da bi bio siguran da neću tražiti polovicu svega (nisam niti imala namjeru, samo sam htjela pobjeći). Sada imam hrpu dijagnoza. Depresiju, socijalnu anksioznost, ovisnost o više psihoaktivnih tvari.
Uopće ne znam je li sve ovo napisano ima smisla jer se borim s tisuću misli u minuti u glavi. Od zašto, da barem nisi ovo, zašto si tako glupa, koji je k... s tobom, kriva si, nisi, možda nisi.
Dobila sam neku svoju pravdu. Ovaj sada ima preko 50, prije 3-4 godine je silovao najmanje 3 žene, staru bakicu. One su ga prijavile, on je u zatvoru, ne znam do kada. Svako malo je i prije bio zbog drugih stvari. Sada barem svi znaju tko je on ustvari. Moja pravda, barem nešto.
Rekla sam da sam rekla što se dogodilo jednoj osobi prije dvije godine, nisam rekla on mu je bio najbolji prijatelj u to doba njegove slave. Sam je shvatio i pitao me, on je i taj koji mi je javio što se sve izdešavalo.
I DALJE JA SAM KRIVA. OTVORILA SAM VRATA. A MAMA, NE ZNAM. VJEROJATNO SAM NEŠTO UMISLILA. NE ZNAM!
