za tatu
Čekaj me na drugoj strani svijesti
Gdje prestaju otkucaji srca i život se gasi
Čekaj me, u meni ne živi ništa vrijedno da se spasi
Ako mogu prerasti bol samo uranjajući u smrt
Čekaj me, pokaži mi put
Ti si trebao živjeti dovoljno dugo da zaštitiš mene
Trebao si spriječiti da me preuzmu zvijeri iz sjene
Biti mi otac od krvi i mesa
Što mi vrijedi kostur unutar lijesa?
Ljuta sam na tebe
Ja nisam imala oca, pa makar da me gnjavi
Da mi kvoca, prigovara, usmjerava
Da me voli
Da me zaštiti od ove boli
U kojoj živim svakog dana
Jer ja sam postala zvijerima hrana
Dok si se ti odmarao u lijesu
Meni su urezali rane u živom mesu
Bila sam laka meta
Dijete koje nije imalo nikog da ga štiti
Kako si se samo usudio mrtav biti
Na još jednu godišnjicu tvoje smrti
Meni se stalno u glavi vrti
Uzaludna pokopana nada
Što bi život bio da si živio do sada
Da su moja djeca upoznala djeda
Da ti se u kosi pojavila sijeda
Bila sam premlada da bih znala tko si stvarno bio
Što si volio, htio
I NE VJERUJEM SVEMU ŠTO MI DRUGI KAŽU
Ljudi često lažu
Čekaj me jer iako ne vjerujem u boga
Na svijetu ima toliko toga što ne može uništiti sama smrt
Čekaj me – pokaži mi put